Temeljni princip za ostvarenje tog cilja je definicija reda Milosrdne braće Sv. Ivana od Boga, koja glasi: „Liječiti bolest ne samo na najbolji mogući način koji dopušta medicinska znanost, nego cijelu osobu, kojoj je povrijeđena njena ljudskost i dostojanstvo samom bolesti ili siromaštvom”.
Ova definicija predstavlja uvijek aktualnu karizmu kroz cijelu povijest reda i vječno aktualno načelo skrbi o čovjeku koje se provodi kroz gostoljubivost i humanizaciju.
Medicinski aspekti palijativne skrbi čine spoj znanja (znanosti) i duhovnosti i oni su temeljni u radu liječnika u palijativnoj skrbi.
Liječnik u palijativnoj skrbi:
a) informira bolesnika i njegovu obitelj o stanju i stupnju bolesti, o psihološkom, emocionalnom, socijalnom i duhovnom statusu bolesnika, a prije svega upoznati bolesnika i njegovu obitelj sa značenjem palijativne skrbi.
b) razvija komunikaciju: liječnik je suradnik na više razina – s timom, obitelji, drugim kolegama. On surađuje i šire, sa strukturama zdravstvene skrbi u lokalnoj zajednici u kojoj bolnica egzistira, a naročito se to odnosi na dogovor i planiranje prijama i premještaja bolesnika nakon hospitalizacije nazad u mjesto življenja i na mogućnost daljnjeg planskog zbrinjavanja takvog bolesnika u krugu obitelji.
c) izrađuje plan provođenja cjelovite palijativne skrbi pri čemu se svaka odluka i postupak usmjeravaju ka dobru. Izbjegava se „terapijska upornost“ koja produžava patnje bolesnika, imajući na umu da smrt nije neuspjeh već je prijelaz, odnosno most, ka punini života.
d) ostvaruje profesionalan i cjelovit pristup bolesniku i obitelji. Obitelj je dio tima, zapravo najvažnija karika u timu, partneri i suradnici.
e) ostvaruje suradnju unutar bolničkog palijativnog tima kroz međusobno povjerenje i iskustvo članova tima pri čemu imamo na umu kako se neke važne odluke mogu donijeti neovisno o hijerarhiji u struci. Težimo suradnji sa mobilnim timovima na terenu.
f) racionalno planira palijativni pristup kroz terapiju bolesnika, superviziju djelatnika i kontinuirano edukaciju.